Mediji u Crnoj Gori su već duži niz godina pred ozbiljnih izazovima koji se ogledaju kroz politički i ekonomski uticaj i zavisnost, i koji direktno ugrožavaju održivost postojećih i dalji razvoj i pluralizam medija. Poslovanje medija na slobodnom tržištu, bez direktnog miješanja vlasti, uz puno poštovanje zakona i propisa koji onemogućavaju političke pritiske i uticaj na poslovanje medija i njihovo izvještavanje je minimum preduslova koje je potrebno uspostaviti kako bi se obezbijedili preduslovi za rad i djelovanje svih medija u Crnoj Gori, ali i ono što od nas očekuje Evropska unija na daljem putu ka punopravnom članstvu.
Brojni su izazovi sa kojima se mediji danas suočavaju i njihov dalji opstanak na tržištu, i bez direktnih pritisaka i uticaja na izvještavanje medija, iz različitih sfera društva, je upitan. Proces pronalaska biznis modela koji bi obezbijedio održivost u poslovanju, uz održavanje nezavisnosti i nepristrasnosti u radu i izvještavanju je izazov sa kojim se suočavaju i mnoge zemlje razvijenih demokratija. Izazovi u eri digitalnog razvoja i sve veće popularnosti online medija, posrednika u informacijama u vidu raznih socijalnim mreža koje, iako ne proizvode, distribuiraju različite i često neprovjerene izvore i informacije, potreba zaštite tradicionalnih medija posebno dolazi do izražaja. Posebnu opasnost za opstanak tradicionalnih medija predstavlja i činjenica da široki auditorijumi do kojih dopiru novi mediji, kako online portali, tako i posrednici informacija (socijalne mreže) je njihov potencijal za direktno oglašavanje ciljanoj publici, što dovodi do rasta trenda preusmjeravanja dostupnih marketinških budžeta ka novim medijima. Nedostatak regulacije u ovoj oblasti samo dodatno usložnjava problem i predstavlja opasnost za rad i kvalitet rada tradicionalnih medija, zbog čega država treba strateški da osmisli i direktno pomogne očuvanju medija i razvoju medijskog pluralizma.
Međutim, za razliku od Crne Gore, druge zemlje prepoznaju ove izazove i posvećeno rade na razvijanju modela i strategija kako bi prevenirali moguće dalje izazove u redu tradicionalnih medija i osigurali pluralizam medija na svom tržištu, uz pozitivne akcije države kroz direktne ili indirektne subvencije, uz neutralan i jednak pristup svim medijima.
Ova analiza doprinos je u tom pravcu. Ona na sistematičan način daje pregled medijskog tržišta u Crnoj Gori, ali i ekonomskog položaja pojedinačnih medija. Ukazuje na najveće izazove sa kojima se mediji suočavaju, u ekonomskom smislu, i nudi niz preporuka za unapređenje.
Činjenica da je u Crnoj Gori televizija sa 63 % i dalje primarni i dominantni izvor informacija, kao i da građani i građanke najveći stepen povjerenja daju upravo ovim medijima, ukazuje na to da i dalje nije kasno da se strateški pristupi pitanjima održivosti tradicionalnih medija i jačanju pluralizma. Nakon televizije, crnogorski građani/ke kao primarni izvor informacija navode internet, bez socijalnih mreža sa 16%, socijalne mreže sa 12%, štampane medije sa 3%, radio stanice sa 2%, dok se preostali procenti odnose na one koji ne koriste medije kao izvor informacija kojih je svega 1% i one koji odbijaju da odgovore sa 3%.
Kada su u pitanju pojedinačni mediji na koje se građani najviše oslanjaju i u koje imaju najviše povjerenja, kad su u pitanju političke informacije, odnosno informativni program, Vijesti su na prvom mjestu sa 33% onih koji imaju najviše povjerenja u ovu televiziju, a slijedi RTCG sa 25%.
Sa druge strane, prikupljeni podaci pokazuju da se ove brojke ne preslikavaju i na ekonomske uspjehe i rezultate medija. Npr, podaci pokazuju da su u dijelu ukupnih poslovnih prihoda štampani mediji značajno uspješniji od elektronskih, što nema svoje ekonomsko opravdanje ali potvrđuje tezu da se marketinški kolač crnogorskog tržišta gricka u drugim zemljama regiona.
Nelojalna konkurencija na tržištu u značajnoj mjeri prijeti da uruši ionako krhko ekonomsko medijsko tržište. Prikupljeni podaci pokazuju da se što prije moraju preduzeti aktivnosti kako bi se
zaštitili domaći tradicionalni mediji i kako bi im se pružila realna šansa da opstanu u Crnoj Gori. Pokušaj Vlade Crne Gore da kroz Fond za podsticanje pluralizma medija pomogne medije i podstakne pluralizam je bespredmetna ako se ima u vidu da je ukupni planirani budžet Fonda na godišnjem nivou oko milion eura za sve tradicionalne medije, odnosno, preciznije, to znači da će država kroz Fond pomoći više od 50 elektronskih medija (TV i radio) sa oko 500.000 eura godišnje, dok će štampani mediji - četiri dnevne novine, jedan nedjeljnik i elektronske publikacije, kojih je registrovanih preko 70, imati na raspolaganju nešto više od 300.000 eura.
Imajući u vidu da Vlada Crne Gore za Nacionalni javni servis RTCG izdvaja u prosjeku oko 14 miliona eura, da RTCG pod istim uslovima kao i svi drugi komercijalni mediji posluje i prihoduje sredstva na tržištu, godišnje više od onoga što je najmijenjeno za preko ostalih 100 medija kroz Fond, da se za lokalne javne servise iz budžeta opština izdvaja više od tri miliona eura, dok isti oni takođe nesmetano učestvuju na tržištu i prihoduju u prosjeku pola miliona eura godišnje, jasno je sa koliko ozbiljnosti treba primiti predloženi predlog za prevazilaženje sada već hroničnih
problema.
Crna Gora treba nezavisne, objektivne i profesionalne medije kao jedan od stubova demokratije. Samo ekonomski nezavisni mediji mogu biti istinski nezavisni u svom radu i djelovanju. Bez njih teško je govoriti o Crnoj Gori kao zemlji razvijene demokratije i zemlji članici porodice evropskih naroda.
PDF prezentaciju možete preuzeti na LINKU.
